Ana Bobinac-Georgievski rođena je 1946.g. u Sincu, Otočac. Sinac je mjesto u Gackome polju, na padinama Velebita i Kapele, na izvoru rijeke Gacke, smješteno 11 km jugoistočno od Otočca.

Medicinski fakultet završila je 1970.g. u Zagrebu. Magistrirala je 1973.g., a doktorirala 1982.g. Tema doktorata, iz fizikalne medicine i rehabilitacije, bila je „Elektrokineziološko ispitivanje metoda objektivizacije funkcionalnih poremećaja lumbosakralne kralježnice“. Doktorat je obranila 12. travnja 1982.g. na Medicinskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Izabrana je za izvanrednog profesora na istome Fakultetu 1999.g.

Bila je specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije od 1976.g. Iste godine se zaposlila u „Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju“, osnovanom 1960.g, u Bolnici „Sveti Duh“ u Zagrebu. 1978.g. u Bolnici započinje s radom elektromiografski laboratorij, u kojemu se provode standardni postupci elektrofiziološke dijagnostike: elektromiografija (EMG) i elektroneurografija (ENG). Nakon edukacije prof. Bobinac-Georgievski iz EMG i ENG i njenim preuzimanjem EMG laboratorija, djelatnost laboratorija i Odjela se proširuje uvođenjem novih elektrofizioloških kinezioterapijskih (EMG biofeedback trening; 1981.g.) i dijagnostičkih postupaka: kvantitativna elektromiografija (1983.g.) i funkcionalno testiranje hoda (Polgon-gait; 1983.g.) za što se educiraju vft. Marija Rada, Ljubica Mihaldinec i Jadranka Bucić. 1982.g. umirovljenjem prim.dr.med. Valerije Pavletić, na mjesto predstojnika Odjela dolazi prof.dr.sc. Ana Bobinac-Georgievski, pod čijom vodstvom Odjel 1980-tih i 1990-tih godina poprima nove organizacijske oblike te slijedi razvoj suvremene fizikalne medicine i rehabilitacije. Fizioterapijska praksa obogaćuje se novim znanjima i vještinama, 1982.g. uvodi se kao novi dijagnostički postupak elektrokineziološka analiza (EK-a) kralježnice. 1982.g., se ukida postojanje elektroterapije kao zasebne prostorne jedinice, a naglasak se stavlja na sveobuhvatan i aktivan pristup bolesniku. Djelokrug elektrodijagnostičara sljedećih se godina postupno proširuje educiranjem iz područja elektrofiziološke dijagnostike, specijalista za fizikalnu mediinu i rehabilitaciju: prim.dr.sc. Borke Sokolović-Matejčić (dolazi u Zavod 1981.g.) i prof.dr.sc. Marije Graberski Matasović (zapošljava se u Zavodu 1985.g.) te vft: Dragice Pavelić i Bernarde Živoder. 1993.g. službeno se uvodi novi naziv Odjela „Zavod za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju“.

2001.g. profesorica  Ana Bobinac-Georgievski odlazi u mirovinu. Tijekom svoga radnog vijeka bila je nositeljica  brojnih istraživačkih projekata, od kojih su dva bila međunarodna, u Yu-USA (1985.-1989.) i Hrvatsko-kanadski projekt za razvoj rehabilitacije u zajednici u Republici Hrvatskoj (1996.-1999.). Boravila je na usavršavanju u Centru za rehabilitaciju Emory University u Sjedinjenim američkim državama (1986./1987.) i pri Međunarodnom centru za rehabilitaciju u zajednici, Queens University, Kingston u Kanadi (1997.g.). Od 1999.g. povremeno je djelovala u Hamad Medical Corporation u Kataru.

Bila je konzultant Svjetske zdravstvene organizacije za fizikalnu rehabilitaciju u Republici Hrvatskoj od 1993.g. do 1998.g. U tom razdoblju organizirala je i predavala u okviru 53 skupa kontinuirane edukacije iz rehabilitacije, od čega je 25 tečajeva bilo posvećeno temi rehabilitacija u zajednici.

Bila je predsjednica Hrvatskoga društva za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Hrvatskoga liječničkog zbora od 1992.g. do 2002.g. i predsjednica Prvoga hrvatskog kongresa fizikalne medicine i rehabilitacije održanog u Zadru 1996.g. Bila je i među onima koji su
utemeljili Mediteranski forum fizikalne i rehabilitacijske medicine, koji je danas organizator Mediteranskih kongresa fizikalne i rehabilitacijske medicine.

Predavala je u više poslijediplomskih studija pri Medicinskome fakultetu u Zagrebu (Obiteljska medicina, Medicina rada, Epidemiologija, Fizikalna medicina i rehabilitacija), a u dodiplomskoj nastavi je predavala studentima medicine temu „Integralna rehabilitacija u zajednici“ i temu „Fizikalna rehabilitacija“. Na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu vodila je kolegij „Principi rehabilitacije“. Objavila je 80 radova od kojih je 6 citiranih u CC ili SCI indeksu, 108 sažetka na znanstvenim skupovima te izradila 23 projekta i elaborata.

Profesorica Ana Bobinac-Georgievski je stekla velike zasluge za hrvatsku fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, vodeći projekt prikaza stanja struke fizikalne medicine i rehabilitacije 2000.g, na prijelazu 20. u 21. stoljeće. Učinila je to kao predsjednica Hrvatskog društva za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Hrvatskoga liječničkoga zbora. Rezultat je bio knjiga „Fizikalna medicina i rehabilitacija u Hrvatskoj“. Po prvi puta u hrvatskoj medicinskoj publicistici objavljena je stručna sveobuhvatna knjiga o nekoj medicinskoj struci. Zajedno s prof.dr.sc. Zlatkom Domljanom, dr. Ružicom Martinović-Vlahović i prim. mr.sc. Goranom Ivaniševićem okupljeno je još 93 suradnika, koji su, svaki u svojem užem području djelovanja prikazali hrvatsku fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Knjiga je svjedok vremena, koje je bilo temelj daljnjega razvitka suvremene fizikalne i rehabilitacijske medicine.

Profesorica Ana Bobinac Georgievski, fizijatar širokog horizonta u čijem središtu su bili ljudi i čovjek, razumjela je da je bitna funkcija a ne dijagnoza, sposobnosti a ne onesposobljenje i nije žalila truda da to dokaže. Svoja iskustva i znanja radosno je i lako prenosila dalje, poštujući dobre tradicije, ali stalno okrenuta inovacijama. Uporna i veliki radoholičar, ponosna na svoje ličke korijene, ali  ustvari stanovnica Svijeta.

Napustila nas je nenadano, no iza nje ne ostaju samo naša  sjećanja, nego i mnogi otisci koji nas usmjeravaju dalje.

Prim.dr. Goran Ivanišević
dr. Mirka jakšić