Razvoj epidemije COVID-19 postavlja nove izazove u Hrvatskoj, pa tako i u sustavu fizikalne i rehabilitacijske medicine i skrbi, kao i u aktivnosti specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije. Hrvatsko društvo za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu (HDFRM) Hrvatskog liječničkog zbora (HLZ) vjeruje da treba učiniti sve što je moguće u održanju razine aktivnosti u tom sektoru i u teškim okolnostima, ne samo u osiguranju kontinuiteta pravodobnih intervencija, već i u podršci drugim područjima zdravstvene skrbi pružajući taj kontinuitet. Ovaj dokument prikazuje preporuke HDFRM, sa ciljem pružanja adekvatne skrbi, kao i zaštite pacijenata i zdravstvenih radnika, imajući u vidu da je najveći prioritet ograničavanje širenja infekcije. To uključuje određivanje prioriteta u rehabilitacijskim aktivnostima, da bi se osiguralo pružanje intervencija u situacijama, koje se ne mogu ostaviti nezbrinute te kako bi se osiguralo intervencije kada god je to moguće, makar i na ograničeni i modificirani način. Preporuke nadležnih službi se pritom moraju poštovati i pratiti njihove promjene.

Opći kriteriji prioriteta u različitim ustrojstvenim jedinicama

Akutna skrb: treba osigurati sve aktivnosti i intervencije u sprječavanju komplikacija akutnih stanja i bolesti, koje mogu dovesti do daljnjeg onesposobljenja i postići kliničku stabilnost pacijenta. Ove ciljeve treba ispunjavati uz trajne organizacijske promjene, koje slijede razvoj epidemije.

Stacionarni rehabilitacijski pacijenti: treba osigurati adekvatnu intervenciju i planiranje prema individualnom rehabilitacijskom planu za pacijente, koji dolaze s akutnih odjela, uključujući pacijente koji su se oporavili od COVID-19, ali imaju posljedice te bolesti. Povećati mogućnosti prijema rehabilitacijskih ustanova, podržati raniji otpust pacijenata iz akutnih odjela i facilitirati raniji otpust u izvanbolnički sustav, koristiti kućno liječenje ili koristiti rehabilitacijske resurse u zajednici kada god je to moguće. Za pacijente koji su primljeni od kuće ili ostalih oblika smještaja (npr. Domova), ako to već nije zabranjeno od nadležnih službi, svaki slučaj treba posebno evaluirati, uzevši u obzir balans između moguće dobrobiti i štete, odgađajući prijam i zatraživši alternativne opcije skrbi, kada god je to moguće.

Ambulantni pacijenti i fizikalna terapija u kući: treba osigurati skrb za osobe s recentno nastalim stanjima i bolestima raznih uzroka, gdje su intervencije potrebna radi minimiziranja funkcijskih deficita koji bi, izostankom takvog tretmana, mogle dovesti do trajne ili dugoročne onesposobljenosti i/ili daljnjeg pogoršanja.

Za osobe s kroničnim stanjima onespobljenja, s ili bez egzacerbacija, kod osoba koje nisu imale nedavno akutno događanje, valja razmotriti alternativne opcije skrbi (konzultacija na daljinu, telerehabilitacija…), kako bi se odgodilo neposredno liječenje, a pritom održavši terapijski odnos. Iznimke od ovakvih postupaka su kod osoba s kroničnim stanjima u riziku rapidnog propadanja funkcije, ako bi izostala takva skrb (npr. neurodegenerativne bolesti, teška stanja u dječjoj dobi…).

Zaštita pacijenata i zdravstvenih radnika: neki specifični aspekti rehabilitacijskih aktivnosti mogu voditi poteškoćama u harmonizaciji terapijskih potreba s neophodnim mjerama zaštite zdravstvenih radnika i prevencije širenja infekcije. O tome valja voditi računa u svim organizacijskim jedinicama, a to su: potreba za prolongiranom i/ili bliskom interakcijom između pacijenta i zdravstvenog radnika, učestalost poteškoća u komunikaciji s pacijentom (radi kognitivnih smetnji, poremećaja stanja svijesti, kod pacijenata dječje dobi…), moguća potreba uključivanja članova obitelji ili ostalih osoba u pružanju skrbi. Smjernice, kod ovakvih potreba treba zasnivati na koordiniraciji kliničkih, organizacijskih, tehničkih i informacijskih mjera: rana i preventivna identifikacija simptomatskih slučajeva, po mogućnosti na daljinu (npr. informiranje i upiti pacijentima/njegovateljima, telefonska ili pre-hospitalna trijaža tj. preliminari intervju, koristiti određene zaštićene prostore za evaluaciju prije prijma…), mjere socijalnog distanciranja prema pravilima i preporukama nadležnih službi (organizacija prostora, restrikcija i modifikacija pravila o pristupu uslugama i servisima), korištenje osobnih sredstava zaštite prema pravilima nadležnih službi, korištenje alternativnih modaliteta pružanja skrbi kad god je to moguće (konzultacije na daljinu, telerehabilitacija, edukacija na daljinu…).

HDFRM predlaže nadležnim službama (javnim i privatnim pružateljima zdravstvenih usluga, te lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj zdravstvenoj upravi) da podrže implementaciju navedenih mjera i osiguraju adekvatne tehničke uvjete. U suprotnom, i unatoč naporima zdravstvenih radnika, rizik širenja infekcije postaje prevelik, te će i akutne rehabilitacijske službe i servisi i pacijenti ostati prikraćeni adekvatne skrbi.

Upravni odbor HDFRM HLZ

Split, 16.03.2020.g.

Link na dokument